Бајка:

IZGUBLJENA BAKA

Одломак из бајке:

«Nekada davno bila je jedna starica koja je živjela u jednom mirnom selu na jednoj širokoj rijeci. Ta rijeka se  ulijevala u jedno veliko jezero na kraju jedne duboke šume, preko koje je jedna velika planina zasjela. Cijeli svoj život provela je u sakupljanju  različitih biljki i pomagala svim ljudima koji su dolazili u njenu skromnu kućicu.

Jednog ranog jutra kad je sakupljala biljne trave čula je od jednom sretan smijeh. Gledala je na sve strane ali nije mogla da ugleda nikoga. Taj smijeh je bio poput zvuka malog zvončića. Odjednom se  taj zvuk pomiješao sa jednim glasom koji je bio jako nježan i pun ljubavlju. Okrenula se ka tim glasom. Sa divljenjem je ugledala jednu visoku, svjetlucavu, bijelu brezu, koja je sa njom pričala. Nikad do sad nije drvo sa njom pričalo.

‹ Idi do rijeke u smjeru iz kojeg sunce sija i vidjet ćeš.›

Starica je pokupila svoju korpu, koja je bila napola ispunjena raznim biljem, te prošetala kroz drveće, grmlje i niz livadu cvijeća do rijeke.

U naznačenom pravcu, ona je na rijeci u krugu od dvanaest velikih lokvanja vidjela kolijevku u kojoj je ležalo dijete koje gleda u nebo i radosno se smije suncu. Iznad glave kolijevke pojavila se bijela golubica, zaustavila se u zraku i lepršala na jednom mjestu. Glas vitke breze odjeknuo je iz šume: ‹Ovo dijete je poslano tebi da ga povedeš kući i usvojiš u svoje srce kao da je tvoje.›

Starica je ušetala u vodu, pažljivo izvukla dijete iz kolijevke i stavila ga u svoju korpu na mirisno bilje. Zatim je krenula s djetetom natrag kroz šumu do svoje domaće kućice.»